IGRAČ I TRENER
Prva momčad Varteksa trenutno je u pauzi od utakmica zbog samoizolacije koja im je izrečena nakon što se u utakmici protiv Bjelovara 17. listopada ispostavilo da je protivnički igrač igrao zaražen virusom.
U iščekivanju da što prije dođe 7. studeni kada bi se Bumbari trebali vratiti na terene 3.HNL Sjever, Dominik Matučec, trener mlađih kategorija NK Varteksa i igrač seniora koje predvodi Želimir Orehovec, osvrnuo se na dosadašnji dio polusezone, svoj trenerski put i što budućnost donosi.
Situacija nakon te nesretne utakmice u Bjelovaru pokazala je da Varteks ima igru, ali rezultat nije bio na našoj strani.
- U prvom poluvremenu, kojeg sam odgledao s klupe, imali smo inicijativu i posjed, no nismo uspjeli doći do prednosti. Pred kraj smo primili pogodak iz jedanaesterca koji je otežao situaciju u drugom dijelu. U nastavku smo odigrali još otvorenije što je rezultiralo šansama s obje strane. Nažalost, nismo uspjeli poentirati i iz Bjelovara smo se vratili bez bodova, iako sam mišljenja da bi izjednačeni rezultat bio najpravedniji. Pozitivno je svakako to što izgledamo dobro i stvaramo šanse – kazao je Matučec.
Devet je kola iza nas.
- Prvenstvo je dosta izjednačeno i svatko svakoga može dobiti. Bitno je da smo nakon tri uzastopna poraza pokazali karakter, vratili se na pobjedničke staze i priključili gornjem djelu tablice – ističe.
Momčad je ušla u nekoliko dobrih utakmica za redom. Sada ste u samoizolaciji - kako se sada ponajprije fizički pripremiti za nastavak?
- Ovo je problematična situacija za sve nas i samo se možemo nadati da ćemo biti pravi po izlasku iz samoizolacije. Ovisi tko ima uvjete da kod kuće odradi nekakav trening. U nastavku se moramo osloniti na cjelokupni roster i nadati se da nas što više može odigrati na 'svježinu'. Vidimo kako, baš naš sljedeći protivnik, Polet ima neočekivane rezultate za što je sigurno jedan od krivaca samoizolacija. Prvo ste 14 dana bez treninga, a onda igrate svaka 3-4 dana što je svakako teško u ovom rangu natjecanja. Mi ćemo dati sve od sebe u nastavku, pa što bude – kaže Matučec.
Trener si u mlađim kategorijama Varteksa. Kako se osjećaš u toj ulozi?
- Obožavam biti u toj ulozi i moram priznati da mi zaokuplja misli gotovo cijele dane. Rekao bih da je to moj poziv - radi ono što voliš i nikad nećeš raditi. Trener sam mlađih pionira koji su podijeljeni u dvije radne grupe. Također, grupe se natječu u dva natjecanja - Prva NL Središte Sjever i Druga NL Središte Sjever – Zapad – naglašava Varteksov trener i igrač.
Matučec ističe da ima sjajnu generaciju za rad i koja može itekako napredovati.
- U Prvoj NL držimo sedmu poziciju, a treće mjesto je udaljeno samo tri boda. No smatram da je ovdje nebitno govoriti o rezultatima. On je jedino bitan kako bi se osigurao opstanak u ligi te kako bi se djeca razvijala igrajući najbolju moguću ligu u njihovom uzrastu. Mnogo je važnije da napravimo kvalitetnu bazu za razvoj igrača. U Drugoj NL igraju igrači ulaznog godišta kojima je to prvi susret s terenom velikih, uobičajenih dimenzija. Ovo je godina prilagodbe u kojoj igraju protiv godinu dana starijih protivnika, a uz sve navedeno držimo dobru šestu poziciju. Generacija je odlična za rad s puno talentirane djece te ih ovim putem želim sve pozdraviti – rekao je Matučec
Praktički si trener i igrač, stalno si u pogonu, kako vidiš svoju poziciju na terenu u prvoj momčadi, a čemu težiš kod treninga i utakmica kod mlađih kategorija u ulozi trenera?
- Moram priznati da nije lako izmjenjivati uloge iz trenutka u trenutak, no prilagođavam se najbolje što mogu. Kada sam sa seniorima pokušavam sve trenerske brige i ideje ostaviti sa strane kako bi mi fokus bio na zahtjevima koji su stavljeni pred mene kao igrača. Ima tu mnogih igrača od kojih se još puno može naučiti, a što je korisno na oba fronta. Također, u seniorsku ekipu priključili su se vrlo kvalitetni igrači iz Škole nogometa od kojih sam poneke u nekoliko navrata i trenirao. Njima pokušavam prenijeti jednu dozu opuštenosti i podrške kako bi se što lakše prilagodili seniorskom nogometu. Kao treneru najbitnija stavka mi je razvoj pojedinaca kao osobe, a tek uz to kao nogometaša. Mnogo radimo na mentalnom planu i tu se svakako želim zahvaliti psihologu Mateju Fiškušu koji s dečkima vodi izrazito zanimljive radionice. Što se tiče treninga pokušavam da se gotovo svaki njegov dio odvija s loptom, a rade se stvari koje su prilagođene uzrastu – napominje Matučec.
Vrijeme u izolaciji može sporo prolaziti. Ipak, trener Varteksa i igrač seniorske momčadi u tome vidi i priliku za daljnji rad.
- Mogu reći da sa samoizolacijom zasad nemam problema. Red hrane, red vježbe, red knjige, red PlayStationa, malo serija te jako puno gledanja utakmicama i vrijeme zasad brzo prolazi – govori.
Navijači Varteksa ni ove godine nisu iznevjerili. S domaćih utakmica i gostovanja uvijek se čuo huk s tribina, stadiona, igrališta...
- A što reći o navijačima?! Kao klinac od šest godina, kojeg je otac zajedno s bratom Davidom, također bivšim igračem Varteksa, prvi put odveo na stadion na utakmice Varteksa, imao sam san zaigrati pred punim stadionom. Meni su navijači 30. rujna 2012. taj san ostvarili napravivši predivnu nogometnu atmosferu. To je bio stvarno upečatljiv trenutak u mom životu. Hvala im na podršci koju pružaju igračima svih ovih godina – rekao je za kraj Dominik Matučec.